nedjelja, 30. rujna 2012.

Prikaz knjige: Maryanne Wolf: Proust and the Squid

Maryanne Wolf: Proust and the Squid –the Story and Science of the Reading Brain

Icon Books, 2008, Cambridge

Proust and The Squid (u doslovnom prijevodu na hrvatski jezik– Proust i lignja!)  inspirativna je knjiga koja slavi znanost o čitanju. Naslov knjige referira se na različite ali komplementarne načine razumijevanja čitateljskog procesa - Proust personificira intelektualni transformativni aspekt čitanja i pisanja, dok lignja simbolizira biološku podlogu za razvoj čitanja - 1950.-te godine znanstvenici su na neurologiji lignje, točnije njezinog centralnog aksona, došli do jasne slike kako neuroni prenose informacije jedan do drugoga.

U uvodu autorica kaže: “Na ovim stranicama pozivam vas da promišljate duboku kreativnu kvalitetu koja se nalazi u samom srcu pročitane riječi. Ništa u našem intelektualnom razvoju ne smije biti uzeto tako ozbiljno u ovom trenutku povijesti kao što je trenutak prijelaza na digitalnu kulturu koja ubrzava svoj korak. (...) Istraživanje onoga što imamo i refleksija na ono što želimo sačuvati lajtmotivi su ovih stranica.”

Knjiga je podijeljena na tri dijela:  u prvom dijelu prikazana je povijest čitanja i pisanja u posljednjih nekoliko tisuća godina (od prvih sistema pisanja do rođenja alfabeta i Sokratovog protesta protiv zapisivanja), u drugom dijelu prikazane su razvojne faze učenja čitanja (kako se mozak adaptira na učenje čitanja) i što se dogodi kad mozak ne može naučiti čitati (poglavlje posvećeno disleksiji). U zaključku autorica problematizira status čitanja danas i postavlja pitanja što dalje, kako sačuvati "duboku generativnost čitateljskog mozga” u vremenu novih medija i drugačijih vrsta čitanja.

Kao direktorica Center for Reading and Language Research (Centar za istraživanje čitanja i jezika) na Tufts University u Bostonu, Wolf radi s čitateljima svih uzrasta, iako posebnu pažnju posvećuje istraživanjima disleksije. Autorica nam razjašnjava, sa stajališta neurounanstvenika, zašto neki ljudi imaju poteškoća s čitanjem i kako se ove poteškoće mogu prevladati.

Priča o razvoju čitateljskog mozga obuhvaća mnoga područja, od lingvistike, arheologije, povijesti, literature, edukacije i neuroznanosti. Autorica knjige pokazuje, teoretski i na primjerima, kako evolucijska povijest i kognitivna neuroznanost bacaju novo svjetlo na proces čitanja. Na primjer, ona ističe nevjerojatnu plastičnost mozga, njegov „protejski kapacitet” u stvaranju noivh poveznica i reorganizaciji samog sebe kako bi naučio nove činjenice: svi smo rođeni s „kapacitetom da mijenjamo ono što nam je dano po prirodi..Mi smo, izgleda da je tako od početka, genetski predisponirani da možemo islaziti iż svojih okvira.” Različiti jezici ostavljaju svoj jedinstveni trag na mozak, stvarajući jedinstvene neutralne mreže. Čitanje kineskog jezika zahtijeva drugačiji skup neuralnih veza od onog koji je potreban za učenje bilo kojeg drugog jezika. Doktori koji su liječili bilingvalne osobe koje su doživjele aleksiju nakon moždanog udara pronašli su nevjerojatan dokaz ovoj tezi -iako jedan od pacijenata kojeg su liječili nije više mogao čitati kineski, još uvijek je mogao čitati na engleskom jeziku.

Za razliku od gledanja i govora, ne postoji direktan genetski program koji spontano prenosi čitanje dalje na sljedeće generacje. To je postupak koji mora naučiti svaki pojedinac posebno. Wolf priznaje da je zabrinuta za budućnost čitanja. Tisućama godina proces čitanja tekstova obogaćivao nas je, egzistencijalno i biološki, kako ova knjiga zorno prikazuje. Čitanje nam je „poklonilo vrijeme” kad su naše misli posvećene riječima i dovedene do nove razine razumijevanja, vrijeme da mislimo nešto inače nezamislivo. Čitanje nije samo upijanje činjenica i traženje gotovih odgovora, ono je aktivno mišljenje. Ne postoje prethodno spremljeni odgovori za život. „Ne možemo primiti istinu od bilo koga”, rekao je Proust, „moramo je sami stvoriti”. Ali u Google svemiru način kako čitamo promijenjen je iż temelja. Tekstovi se više ne čitaju kritički i analitički, te autorica upozoravama na rizik da zbog novog načina čitanja izgubimo asocijativnu dimenziju čitanja. Iako nije protiv Interneta, Wolf zaključuje da trebamo biti oprezni s korištenjem novih medija i ističe potrebu istraživanja na ovu temu, kako bi se što bolje shvatila priroda novog čitanja i posljedice na razvoj ljudskog mozga.



Nema komentara:

Objavi komentar