petak, 4. siječnja 2013.

Biblioterapijska radionica: Možda jednom zatreba...

Danas, u 10. 30 održali smo biblioterapijsku radionicu u Centru za odgoj i obrazovanje (Zagorska 14) u Zagrebu.

Nazvala sam je po rečenici koju smo svi jednom čuli ili je sami izgovorili kad se poželimo ne riješiti suvišnih stvari- Možda jednom zatreba...

Provodi se na sljedeći način:

1. Sudionicima se obnovi sjećanje na čišćenje osobnih prostora od suvišnih stvari. To je aktivnost koju smo svi barem nekoliko puta godišnje proveli u svojim prostorima, i često smo se suočili s nekim preprekama u odlučivanju čega se riješiti i na koji način.

2. Sudionici dijele kroz razgovor svoja iskustva. Otvaraju se priče o stvarima i njihovim sudbinama.

3. Zatim stvaramo listu stvari kojih se želimo riješiti u sljedećoj godini (u nekom nadolazećem periodu)

4. Čitamo listu i razgovaramo o mogućnostima. (U našoj radionici bilo je zanimljivo da smo jedni drugima davali savjete i upućivali jedni druge na ljude i mjesta na kojima bi stvari mogle naći dobre vlasnike ili ući u proces reciklaže- u svakom slučaju inspirativno i uzbudljivo iskustvo dijeljenja u kojem smo saznali puno toga- kao na primjer da za stare razglednice od djeda jedne sudionice radionice možemo dobiti njegov domaći ajvar ili marmeladu!)

Ovaj razgovor spontano otvara potrebu za sudjelovanjem i socijalizaciju na brojnim razinama.

5. Nakon razgovora čitamo priču Naomi Rachel Remen i razgovaramo o njezinom iskustvu.
  • Unosi li nešto novo njezina priča u naše promišljanje stvari i njihovih sudbina?
  • Postoji li neki trenutak u našim životima koji je obuhvatila pričom a da ga ranije nismo bili svjesni?
Ovim razgovorom objedinjavamo iskustvo autorice i naše osobno iskustvo, promišljajući ga na razini čovjekove univerzalne potrebe za vezanošću i nevezanošću (ili, bolje rečeno, za stvaranjem ravnoteže između to dvoje...)

Na kraju radionice može se sudionicima ostaviti zadatak da sami napišu priču o jednoj stvari- ako radite s učenicima, razgovor i priča mogu biti poticaj za stvaranje samostalnih radova na temu sudbine stvari koja uvijek obuhvaća i puno širu sliku- ljudske sudbine, karaktere, strasti, čežnje, gubitke, dobitke i tako dalje.

Uživajte i sami posložite metodički kako Vam odgovara- priča se može pročitati na početku kao poticaj za razgovor a sve ostale aktivnosti mogu slijediti nakon toga.

Ja se obično prepustim doživljaju grupe i u trenutku kad se nađem pred ljudima odredim kojim redoslijedom raditi- važno je da ovaj razgovor bude opušten jer je opuštanje i cilj ove radionice!

Ivana Bašić

Nema komentara:

Objavi komentar