petak, 4. siječnja 2013.

Povijest čitateljskih grupa u Americi- drugi dio prikaza knjige The Reading Group Book

 

Ženski klubovi u kasnom 19.stoljeću


Prema sociologinji Elizabeth Long, do 1906. godine ženski klubovi u Americi u kasnom 19. stoljeću broje oko 5000 lokalnih organizacija u sklopu federacije ženskih klubova. Istraživanja pokazuju da su se članice ovih klubova sastajale u kontinuitetu deset ili dvadeset godina da razgovaraju o knjigama i idejama. U početku su bile orijentirane na čitanje i razgovor, da bi se kasnije okrenule većem broju aktivnosti kao što je organizacija parkova i ljetnih škola za djecu, edukacija emigranata, ženski pokret i slično. Razvijale su vještine javnog nastupa, debatiranja, istraživanja i književne analize.

Great Book Movement


Sljedeći veliki procvat čitateljskih grupa dogodio se poslije Drugog svjetskog rata i izrastao je na ideji profesora Johna Erskina (Columbia University, NY) koju je razvio oko 1. svjetskog rata- zamislio je studij klasične književnosti od Homera do Henry Jamesa kao mjesečno čitanje i analizu jednog velikog književnog djela. Ideju su proveli u djelo Robert M. Hutchins i Mortimer J. Adler 1929. godine oformivši tečaj/studij za koji su stvorili listu knjiga, mahom klasika, koje su podučavali u malim grupama potičući grupnu diskusiju. Ideju su prenijeli i u srednje škole, a zatim i u grupe za odrasle koje su se sastajale u knjižnicama i crkvama. Cijeli pokret nazvali su Great Book Movement i u sklopu pokreta pokrenuli su svoju izdavačku djelatnost - objavili su klasike u mekim izdanjima, kako bi bili dostupni svima.

Tako su velika djela učinili pristupačnima kućanicama, radnicima koji nikad nisu pohađali škole, onima koji žele bolje upoznati sebe i obrazovati se izvan institucija. Ideja je preplavila zemlju kao kulturna moda. Do kraja 1946. godine u projektu je formalno sudjelovalo oko 20 000 ljudi. Do 1950. godine broj se povećao na 50 000 ljudi organiziranih u 2 700 grupa. Na popisu literature nalazili su se svi klasici od Homera preko Sofokla, Eshila, Platona, Shakespeara, Melvilla, Darwina, Marxa, Dostojevskog, Twaina i tako dalje. Program je originalno zamišljen kao studij koji traje 4 godine, s 15 naslova godišnje. Ovaj koncept je preteča današnje eksplozije čitateljskih grupa.

Fundacija i danas postoji, i savjetuje grupama da imaju dva voditelja koji imaju ulogu da održavaju razgovor zanimljivim i da ga vode u pravom smjeru. Za te potrebe izdaju smjernice i primjere poticajnih pitanja za vođenje razgovora. Provode i seminare za voditelje čitateljskih grupa u kojima ih podučavaju umijećima vođenja razgovora i postavljanja pitanja.

"Društvo nam ne daje puno prilika i mjesta na kojima možemo razgovarati o temama o kojima možemo u čitateljskim grupama. Takve grupe ispunjavaju prazninu u ljudskim životima. Kućanice cijene svoje čitateljske grupe jer im pomažu da izađu iz izolacije koja nastaje kad su predugo same s djecom kod kuće. Poslovne žene osjećaju da im grupa pomaže da se ponovo povežu s drugim ženama. Znanstvenici kažu da im grupa daje priliku da razgovaraju o općim pitanjima i idejama- njima treba odmak od stručnog razgovora i tehničkih diskusija. Razgovor o idejama je važan- članovi čitateljskih ideja povezuju ideje s društvenošću. Ono što ljudi najviše cijene u čitateljskim grupama je što mogu razgovarati o moralu, politici, estetskim pitanjima o kojima inače mogu razgovarati rijetko ili nikada u svakodnevnom životu. To je poseban oblik socijalizacije. Razgovori o knjigama obogaćeni su uvidom u živote drugih ljudi." Elizabeth Long
(kraj prvog poglavlja)




     

Nema komentara:

Objavi komentar