četvrtak, 3. siječnja 2013.

Prikaz knjige: The Reading group book

David Laskin and Holly Hughes: The reading group book, Penguin Books, 1995.

Kako je osnivanje čitateljskih grupa jedan od zadataka Balans centra, ova je knjiga od velike važnosti. Zato će biti detaljno predstavljena, za sve one koji žele podijeliti s nama ovakav način rada i promišljanja u svojim sadašnjim i budućim grupama.

U predgovoru knjizi autori se najprije zahvaljuju svim članovima čitateljskih grupa koji su podijelili s njima svoja iskustva, znanja i anegdote koje su im pomogle u stvaranju knjige o čitateljskim grupama. Zahvaljuju se također svim vlasnicima knjižara koji su ih doveli u kontakt sa članovima čitateljskih grupa- praksa je diljem svijeta da knjižare imaju svoje čitateljske grupe kojima daju određene popuste na knjige koje čitaju (knjižare naručuju i dostavljaju knjige potrebne grupama, po dogovoru). U predgovoru također saznajemo važnu i zanimljivu informaciju da je Elizabeth Long, po struci sociolog (Rice University), pomogla u organizaciji poglavlja o povijesti književnih grupa.

Dakle, već prvo poglavlje knjige daje nam važne informacije i smjernice u kakvom se okviru krećemo- čitateljske grupe imaju svoju znanstvenu podršku, istražene su kao društveni fenomen, vrlo su rasprostranjene u velikim gradovima, i spremne na suradnju sa drugim grupama i istraživačima.

Autori knjige napominju da su u posljednjih 14 godina sudjelovali u radu četiri različite čitateljske grupe i kažu da je ono što su naučili u takvim grupama bilo i jeste, pored najvećeg uživanja, i esencijalno bitno za nastanak ove knjige.

Saznajemo da su se autori susreli s članicama grupe koja postoji od 50-tih godina 20. stoljeća i tragom te dugovječnosti pokušavaju odgovoriti na pitanje zašto neke grupe tako snažno opstaju unatoč velikim vanjskim i unutrašnjim promjenama. I ovdje je mišljenje Elizabeth Long istaknuto. Ona kaže kako su ljudi siti trivijalnih razgovora i kako „cijene svoje čitateljske grupe jer vole imati grupu ljudi s kojom mogu razgovarati o svojim idejama“. U grupama članovi mogu razgovarati o temama o kojima inače ne mogu ili rijetko kad mogu razgovarati- o moralnosti, politici, ekologiji. Mišljenje o knjigama je obogaćeno unošenjem osobnog iskustva u tekst. To je, prema mišljenju gospođe Long, ključni razlog povezivanja i osjećaja užitka koji ljude vezuje u čitateljske grupe. Članovi vide svoje grupe kao sigurna mjesta. Grupe su stalni element u životima ljudi koji stalno proživljavaju promjene- od seoba, promjene poslova, gubitaka i dobitaka. Zanimljivo je da se mnogi članovi grupa ne viđaju izvan grupe, ne smatraju se bliskim prijateljima (osim iznimno), ali imaju jaki osjećaj solidarnosti- uključeni su jedni drugima u živote na emocionalnoj i intelektualnoj razini, iako ne dijele svakodnevne probleme! To je svakako, kako će biti detaljnije objašnjeno kasnije, ono što čini čitateljske grupe drugačijima - istovremena bliskost i distanca, što je i važno obilježje načina rada na tekstu kojeg omogućuje priroda književnosti (metaforičnost).

U prvom poglavlju autori su nam prikazali kratku povijest čitateljskih grupa u Americi. Saznajemo da je za nastanak prvih čitateljskih grupa zaslužna Anne Hutchinson, i to daleke 1634. godine! I prije nego što je iz Engleske doputovala u Ameriku, okupljala je svaki tjedan gospođe i djevojke na razgovore o religijskim tekstovima. Razgovori su se kretali, prema svjedočanstvima, od literarne analize do teoloških diskusija- puritanci su voditeljicu ocijenili kao opasnu jer uznemirava duhove društva okupljajući se na razgovorima koji ne pristaju ženskom spolu. Grupa je kratko opstala ali je značajna kao prvi zabilježeni pokušaj, i postavila je neke standarde- uglavnom su sudjelovale žene, cilj je bilo usavršavanje, voditeljica je bila snažna i magnetična osobnost, atmosfera je bila poticajna, i fokus je pomican od literature prema suvremenim zbivanjima (i natrag).

Kad je rigorozni puritanizam popustio, i do 19. stoljeća žene su, pod okriljem Crkve, uspjele zadržati neki oblik ovakvog druženja. Knjige koje su čitale držale su se povijesnih, društvenih i religijskih tema. Negdje početkom 19. stoljeća postojala je i institucija profesionalnog čitača koji je bio angažiran u nečijoj privatnoj kući, nakon čega su gosti izmjenjivali ideje i misli o tekstu koji je pročitan! (O detaljima takve prakse puno više govori Alberto Manguel u svojoj Povijesti čitanja)

Elizabeth Peabody, vlasnica knjižare u Bostonu, oko 1840. godine, okupljala je žene na razgovore o literaturi i kulturi. Ove grupe preteča su današnjim čitateljskim grupama koje osnivaju knjižare u svom okrilju. Autori knjige posebno naglašavaju super knjižare Barnes&Noble i Borders Books koje imaju široko razgranatu djelatnost u tom području.

Čitateljske grupe služile su kao jedan oblik neformalnog obrazovanja.

Jedna od ženskih čitateljskih grupa osnovana je polovicom 19. stoljeća u Michiganu s idejom da članice dijele svoje vlastite tekstove i razgovaraju o njima. Constance Owen Fauntleroy, unuka utopijskog filozofa Roberta Ownera, osnovala je grupu u kojoj se raspravljalo o kompoziciji pjesama, u kojoj se pisalo vlastite novele i pjesme i raspravljalo o njima.

Takvi ženski klubovi bili su dosta izolirana pojava do pojave dva visoko profilirana kluba u Bostonu- utemeljila ih je novinarka Jane Cunningham Croly u New Yorku 1868. godine. U najavi ideje i programa, Croly kaže kako su ovi klubovi namijenjeni osobama koje teže za inspiracijom i duhovnošću. Zato su žene koje su se okupljale u ovim klubovima bile većinom stručnjaci za svoja područja- umjetnice, pjesnikinje, urednice, povjesničarke i doktorice. Susretale su se dva puta mjesečno u restoranu Delmonico, u to vrijeme ekskluzivnom mjestu za muškarce. Susreti su počinjali prezentacijom teksta, nakon koje bi se raspravljalo o pitanjima naznačenima u tekstu.

(kraj prvog dijela prikaza)  







Nema komentara:

Objavi komentar