utorak, 16. srpnja 2013.

Kako je Rijeka zauzdala čitateljskog Zmaja - razgovor s Verenom Tibljaš o čitateljskim grupama u Gradskoj knjižnici Rijeka


Osnivanje i vođenje čitateljskih klubova 

Razgovor s Verenom Tibljaš (Gradska knjižnica Rijeka)

Razgovor vodila: Ivana Bašić


Ivana: Već neko duže vrijeme razmišljam o tome kako Gradskoj knjižnici Rijeka uspijeva održati toliko čitateljskih klubova. Molim Vas da nam otkrijete tajnu svog uspjeha!

Verena: Mislim da je to zato što smo kroz niz godina shvatili koliko je korisnost takve programske forme veća od svih ostalih programskih aktivnosti kad je u pitanju razvoj čitatelja - njegove kulture čitanja, navike, želje, iskustva, kritičkog mišljenja i izražavanja, socijalizacije... mnogostruka je korist. Razvija se na duge staze ali ostavlja trag za cijeli život, usmjerava.

Mislim da se kod nas dogodio spoj sretnih okolnosti i pravih ljudi na pravim mjestima. Spojili su se osjećaj, ljubav i iskustvo koje se izgradilo putem. Naravno, tu su važna i neka osnovna znanja stečena što redovnim, što usputnim obrazovanjima.

Trenutak u kojem sam ja konkretno shvatila da je to s čitateljskim klubovima broj jedan od svih dragocjenosti je bio onaj u kojem sam krenula na papir popisivati sve što čini dječji čitateljski klub Čarobnu kućicu (trebalo je kandidirati neku knjižničnu aktivnost za Naj-akciju, manifestaciju gradova – prijatelja djece).Tek kad sam to popisala shvatila sam da su ta djeca zahvaljujući odrastanju u klubu otišla par kopalja dalje od svojih vršnjaka po pitanju čitateljskog iskustva i svega što on sa sobom nosi. Nije da do tada nisam vjerovala u naše klubove, ali od količine programa i posla čovjek zaboravi stati i odmjeriti stvari. Tada sam shvatila da je to najpametniji program koji možemo kao knjižnica provoditi.


Kako uspijevamo održati i širiti djelovanje? Kao i svi poslovi - opstaju klubovi u koje se ozbiljno ulaže, pomno i s radošću pripremaju sadržaji, uz puno zaigranog uma, uz razvoj kritičkog pristupa, daleko od školskog načina "obrade djela". U sve naše sadržaje mi djecu i mlade regrutiramo, ojačavamo ih da sami preuzmu vođenje. To njima (pojedincima, koji se moraju detektirati, nisu sva djeca za to) imponira i ako ih se nauči odgovornosti, ako im se pokažu metode, ako im se pomaže u sjeni, to ide sjajno. Šire se klubovi jer svako toliko netko tko zna za postojanje ostalih klubova dođe s pitanjem zašto ne postoji klub za njegovu dob, u njegovom ogranku i slično. Onda im bacimo udicu pitanjem i prijedlogom: "Želiš klub? Može, idemo vidjeti ima li još zainteresiranih. Bi li ti možda vodio takav klub?" I u pravilu inicijatori preuzmu ulogu vođe, s vremenom.

Ivana: Na koji ste način sve to postigli, odakle je krenula inicijativa? Jeste li imali neku edukaciju ili ste krenuli samostalno, po instinktu?

Verena: Postižemo to živeći s našim korisnicima, osluškujući njihove želje i potrebe, upoznajući  mogućnosti pojedinaca, vabeći dobre čitatelje "s pulta".

Krenuli smo 2001. godine. Inicijativa je i tada krenula od mladih (projekt Mladi za mlade je počeo time). Moji tadašnji mlađi tinejdžeri koje sam vodila na nagradni izlet u Zagreb u posjet nekim knjižnicama (nagrada za dvije godine vođenja raznih vršnjačkih programa u knjižnici), predložili su pokretanje paketa radionica za svoje vršnjake prema vlastitim vještinama i interesima. Tad je jedna curica koja je najviše čitala predložila čitateljski klub. To je bio Book cafe Moljac koji je kasnije ušao i u Smjernice za knjižnične usluge za mlade kao primjer dobre prakse. Bio je prvi teen čitateljski klub u nas, trajao 10 godina s kratkom pauzom u sredini. Kolegica Alica Kolarić oživjela ga je u toj sredini, a prva voditeljica, Vesna Kurilić vodila ga je zatim sve do svog konačnog preseljenja u Zagreb (neko vrijeme ga je vodila unatoč toj kilometarskoj udaljenosti, uz dogovore s članovima SMS-om i jednomjesečnim dolascima u Rijeku zbog rasprava!).

            U početnoj fazi bili smo samouki, i djeca i ja, sadržaje smo kreirali prema nekom unutarnjem osjećaju i kreativnosti. Nekoliko godina kasnije na poziv Gradske knjižnice Zadar u organizaciji British Councila sudjelovale smo kolegica Jasenka Alić-Tadić i ja na seminaru koji je vodila Briony Train. To je mlada, ambiciozna Britanka koja je nama zapravo najviše od svega još više potpalila vatricu i ljubav za čitateljske klubove, i dala nam još neke ideje koje smo kasnije koristile i izvan klubova (kod izrade letaka preporuka, na primjer). Po povratku u Rijeku kolegica Jasenka pokrenula je svoju čitateljsku grupu za odrasle u Ogranku Drenova koja i dan-danas vrijedno svakog mjeseca čita i raspravlja. Od tada je prošlo sedam godina. Ta edukacija je bila negdje 2005.godine, čini mi se, a čitateljska grupa Ogranka Drenova živi od 2006. godine. Od ostalih izvora, naknadno, kako su nicali novi i novi naši čitateljski klubovi, različitih senzibiliteta i potreba (studentski, za mlađu dječju dob, za starije od 50, za djecu po osnovnim školama Gorskog kotara...), puno je pomogao internet, pregršt je britanskih i američkih stranica s puno zanimljivih naputaka pa sam na osnovu toga složila jedan letak preporuka za voditelje i članove klubova.

Ivana: Kako se danas delegiraju novi voditelji, prolaze li oni neku edukaciju? 

VerenaPrema prilici i situacijama. Delegiraju se oni koji puno čitaju, koji imaju neke karakteristike vođe, koji su odgovorni, organizirani, s osjećajem za suradnju. Neke klubove vode i kolege knjižničari, s primarnim obrazovanjem profesora hrvatskog jezika, što također puno pomaže pri pripremi rasprava. 


Svi su do sada prolazili samo usmenu pripremu - sjednemo, razgovaramo, pripremimo ih na bitne momente, dobiju glavne upute, prisustvuju našim vođenjima da nauče po modelu, dobiju tekice za vođenje bitnih momenata s rasprava (naziv knjige, prisutni, svi predloženi naslovi, ocjena knjige prije i poslije rasprave). Od ove jeseni planiramo ipak jednu vrstu "ozbiljnije" edukacije. Naime, želja nam je ojačati djecu s područja OŠ Gorskog kotara koja sudjeluju u Biblioklubu da vode rasprave i bez naših dolazaka, te djecu riječkih osnovnih škola. Planiramo obučiti studente iz sadašnjeg SČK-a da zajedno s nama održe tu edukaciju djeci. Edukacija edukacije! Dakle, mi ćemo podučiti studente kako da poduče djecu, a vještine koje će se steći su:
  • rad s grupom do 12 članova
  • ciljano čitanje
  • priprema rasprave
  • struktura vođenja rasprave
  • osvješćivanje cilja rasprave
  • kritičko razmišljanje
  • argumentirano raspravljanje.


Sva znanja i iskustva svih nas, diplomiranih knjižničara, primarno profesora hrvatskog jezika, dragocjeni su temelj za edukaciju većeg dijela sadržaja, a kolegica Alica Kolarić prošla je još i školu kritičkog mišljenja, ona ima ozbiljnu i potrebnu edukaciju da bude edukator i za taj segment.

Ivana: Tko su ljudi koji samostalno odluče voditi klubove? Imaju li
prethodnog iskustva u radu čitateljskih klubova?

Verena: Osim kolega knjižničara, koji biraju tipove klubova prema osobnim afinitetima, to su obično oni članovi knjižnice koji traže "svoj" klub. Na primjer, djevojka koja vodi Studentski čitateljski klub na Facebook-u je vidjela poziv knjižnice za susret kluba Ogranka Drenova i upitala zašto ne postoji klub za studente. Pozvala sam je na razgovor -  ona je došla odmah sutra i sistematično smo isplanirale oglašavanje, krenule u akciju s realno planiranim vremenom i... sve drugo je povijest! Ono što je vrlo bitno je da se sve to lako dogodi kad se spoje ljudi sličnog senzibiliteta. To je "ono nešto" što stvar povuče naprijed bez ikakvog napora, potpuno nenasilno, s odličnim vjetrom u leđa.

Ivana: Najljepše Vam zahvaljujem na razgovoru! Nadam se da će našim čitateljima biti jednako zanimljivo kao meni jer sam upravo dobila neke važne odgovore na pitanja zašto je Rijeka uspjela postići takav uspjeh s čitateljskim klubovima. Nadam se da će i onima koji nemaju klubove čitatelja ovo biti poticaj za razmišljanje – klub je jednostavno osnovati i voditi samo ako za njega postoji dobra volja i, prije svega, želja. Sretno u daljnjem radu!       



Nema komentara:

Objavi komentar