utorak, 2. srpnja 2013.

Herbarij uspomena- biblioterapijska radionica potaknuta poezijom Emily Dickinson

Naslov radionice: Herbarij uspomena

Autor radionice: mr.sc Ivana Bašić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, predsjednica udruge Balans centar za biblioterapiju

Cilj radionice: povezati prirodu s unutrašnjim slikama i uspomenama, usmjeravati polaznike prema razvijanju metafora/slika koje izražavaju osjećaje koje povezuju s unutrašnjim slikama

Trajanje radionice: 2 školska sata

Sadržaj i tijek radionice:

Polaznici će na početku radionice biti upoznati s biografijom pjesnikinje Emily Dickinson s posebnim naglaskom na njezinom odnosu prema prirodi i stvaranju herbarija. Polaznicima će biti pokazan primjerak spomenutog herbarija.

Nakon predstavljanja autorice, polaznicima će biti postavljena pitanja:
·        Kakvu ulogu u životu pjesnikinje ima priroda?
·        Može li priroda biti zamjena za ljudsko društvo?
·        Može li se čovjek usporediti s biljkom/cvijetom?
·        Može li se sakupljanje biljaka usporediti sa sakupljanjem uspomena?

Nakon razgovora polaznici će biti upoznati s pjesmom Koliko cvjetova propada u šumi? koja će biti polazište za razgovor o temi prolaznosti.

Koliko cvjetova propada u šumi?

Koliko cvjetova propada u šumi-
Ili nestaje s Brijega –
Bez toga da znaju
Da su Predivni –

Koliko njih nudi bezimeno sjeme
Najbližem vjetru
Nesvjesni  grimiznog tereta –
Koje se očituje u tuđim očima-

Emily Dickinson

Nakon što su polaznicima razjašnjene nepoznate riječi, pjesma se ponovo čita, nakon čega slijedi razgovor.  

Pitanja za oblikovanje razgovora:
·        Što je tema pjesme?
·        Može li se prolaznost cvijeća usporediti s prolaznošću života?
·        Koji stihovi dovode u vezu prolaznost čovjekovog života s prolaznošću cvijeća?
·        O kakvim ljudima govori pjesnikinja kad kaže da odlaze a „da ne znaju da su predivni“?
·        Postoje li trenuci u našim životima za koje tek naknadno saznajemo/shvaćamo da su bili predivni?
·        Kako te trenutke možemo sačuvati?
·        Koje trenutke bi željeli sačuvati u svom herbariju uspomena?  
·        S kojim biste cvijećem/biljkama usporedili svoju najljepšu uspomenu?

Voditelj radionice najprije pušta razgovor da teče slobodno, usmjeravajući ga prema poznatome (polaznici će pokazati svoje poznavanje prirode i iskazati kakve osjećaje povezuju s prirodom). Voditelj može ponuditi unaprijed pripremljene slike cvijeća i biljaka koje bi djeci mogle biti zanimljive (biljke koje su im već poznate i one koje im nisu poznate a mogle bi im biti privlačne). Radionica se, u idealnim uvjetima, može u ovom trenutku pretvoriti u istraživanje okoliša/prirode, ako je to moguće i izvedivo.   

Nakon što je svaki polaznik odabrao jednu biljku kao sliku/simbol svoje uspomene, voditelj daje instrukciju da svi odlože odabrane biljke (ili slike biljaka) na zajedničko mjesto. Zatim postavlja pitanje-zagonetku koja potiče na stvaranje asocijacija i metafora.
 
·        Ako je ovaj cvijet najljepša uspomena, kakva je ta uspomena?

Na to pitanje mogu odgovarati svi u grupi - izuzetno je poticajno za povezivanje vanjskog izgleda biljke s unutrašnjim slikama. Čak i ako svi polaznici izaberu istu biljku za simbol svojih uspomena, u slobodnoj igri asocijacija oko jedne biljke može se razviti postupak stvaranja metafore, što je posebno bitno za izražavanje osjećaja i misli za svakog pojedinca.

Voditelj razgovor usmjerava prema biljci, a ne prema osobi: biljka služi kao metafora. Čak i ako polaznici skrenu razgovor na osobu, voditelj ga ponovo usmjerava na razvijanje metafore.  

Primjeri pitanja za usmjeravanje razgovora:
·        Zašto misliš da je ruža lijepa uspomena? Misliš li da je to zato što su ružine latice jako mirisne?
·        Čini ti se da je trnje povezano s nečim neugodnim?
·        Tratinčica ima puno latica, znači li to da je to uspomena koja uključuje puno vedrih trenutaka? Ili puno ljudi?
·        Agava ima samo jedan cvijet- znači li to da je to neka iznimna uspomena koja je neusporediva s bilo čim drugim i izdvojena na osobit način?
·        Jaglac je žut i sjajan- kakva bi to uspomena mogla biti? Sjajna? Žarka? Uspomena na ljeto?

Proširivanjem metafore (koja se bazira na izgledu i poznavanju života biljaka) čuva se nepovredivost osobe i uspomene koja ostaje tajna.      

Nakon razgovora, polaznicima se daje naputak da napišu pjesmu ili priču o svojoj najljepšoj uspomeni uz koju će priložiti sliku biljke (uz koju polaznici dodaju ime i kratki/duži opis) koja simbolizira tu uspomenu. To je konačni produkt rada i početak stvaranja herbarija uspomena. Rad se može dalje nastaviti i produžiti na dulji vremenski period. Može se usmjeriti na stvaranje herbarija razrednih ili osobnih uspomena, po potrebi.  


Nema komentara:

Objavi komentar