utorak, 25. veljače 2014.

Knjige od biblioterapijske vrijednosti - Francis Hodgson Burnett: Tajni vrt

Frances Hodgson Burnett: Tajni vrt 

Nekoliko je važnih razloga zbog kojih imam želju predstaviti ovu iznimnu dječju knjigu. Prvi i meni osobno najvažniji je čuđenje koje je u meni izazvala, najviše zbog toga što nisam mogla niti zamisliti da bi me ikada više u životu nešto moglo vratiti u onaj neopisivi djetinji osjećaj očaranosti pričom. Moje najranije djetinjstvo obilježile su priroda i priče: danju igranje u šumi i uz more, navečer slušanje bajki i potonuće u čaroliju. Bilo je trenutaka u mom životu kad bih znala pomisliti kako bih dala sve da me samo jednom nešto vrati u to stanje uma, u tu blaženu jednostavnost prožetu zanosom i srećom. I, kako kažu, onda kad prestaneš tražiti, ono se pojavi. Čini mi se da je to dovoljan razlog, iako u ovom slučaju nije jedini, zbog čega Tajni vrt smatram iznimnom knjigom. U ovom prikazu pokušat ću vam razložiti sve njezine vrijednosti, ako se jednom poželite upustiti u čitanje ili korištenje ovog teksta u radu sa svojim učenicima, štićenicima, prijateljima.

Krenimo najprije od slike djeteta. Ovom prilikom poslužit ću se usporedbom s onim što vam je svima poznato. 

Jeste li čitali Malog princa? Kakva su vam bila iskustva? Kojim ste ga dijelom sebe osjetili? Ja sam od onih na koje knjiga nikad nije ostavila snažan dojam. Nisam ga osjetila čuvstveno: u toj se knjizi jedva spominju mirisi, boje i zvukovi. Ponegdje sam osjetila nešto u odnosu tog dječaka prema drugim bićima, ali nisam nikako mogla proniknuti kakvi su zapravo njegovi osjećaji. Čitala sam ga nekoliko puta, ali nikad se nisam mogla, na bilo koji način, poistovjetiti s njegovom sudbinom djeteta bačenog u svemir, u kojem susreće neka izolirana bića-slike, metafore nečega što osobito kao dijete nisam mogla razumjeti. Jedino što sam ponijela iz te knjige je odnos malog princa prema ruži jer je to bila jedina metafora koju sam shvaćala i jedina koja me na neki način dirnula. Zapravo, dirnula me ruža i njezina zahtjevnost. Ali dalje od toga - ništa. Na razini doživljaja Mali princ za mene je sterilna priča koja djeluje jedino na spoznajnoj razini, metafora koja ne dodiruje svijet mojih osjetila. Jedino dječje u toj knjizi je usamljeni dječak koji promatra svijet i postavlja pitanja drugima. Dječak koji ne daje svoje odgovore. Za mene to znači egzistencijalnu prazninu. Mali princ nije organski povezan sa svojom sudbinom. Ne znamo što ga određuje kao ljudsko biće, ne znamo je li uopće ljudsko biće. Ne znamo hoće li ikada odrasti, na koji način će se mijenjati. Možete li zamisliti malog princa kao dječaka s imenom i prezimenom koji jednoga dana stari i umire? Ja ne mogu i to me prilično udaljava od njegovog lika. Postoje li takva djeca? I može li se dijete uopće prepoznati u njegovom liku? Kako bih zaključila da je ovo zapravo knjiga za odrasle, trebala bih puno više dokazivati. Ali ovom prilikom samo sam naznačila svoje stajalište koje bih, vjerujem, mogla obraniti da se malo više potrudim. Ali to nije tema - slika malog princa samo nam treba kao predložak za detaljniji prikaz lika Mary Lennox, glavne junakinje romana Tajni vrt

Kao i mali princ, Mary je također usamljeno dijete. Otac joj je službenik engleske uprave u Indiji, gdje i provodi prve godine svog života. Majka joj je ljepotica koja se bavi samo svojim izgledom i zabavama na koje odlazi družiti se s veselim ljudima. Otac je prezauzet poslom i uopće se ne bavi djetetom. Odgajaju je dadilje koje Mary svojom teškom naravi preozbiljnog i prezahtjevnog djeteta tjera od sebe. Ponaša se kao mali tiranin. Ona je „boležljiva, razdražljiva i teturava curica“. Ipak, to slabašno dijete naređuje i vrijeđa ljude koji joj se žele približiti. Samovoljna je što pokazuje tako što ne dopušta da je drugi podučavaju - sama će naučiti čitati. Sve ostalo za nju će raditi drugi dok se okolnosti drastično ne promijene. Najveća prekretnica u njezinom životu nastaje kad epidemija kolere pokosi njezine roditelje. Ona pravim čudom ostaje živa i prebacuju je kod engleskog svećenika koji se brine o još nekoliko djece. Mary se ne želi družiti s ostalom djecom zbog čega joj smišljaju nadimak „ona koja nije po mjeri“. Nakon vrlo kratkog vremena Mary odlazi u Englesku, gdje je prihvaća njezin tetak, ćudljivi i prgavi grbavac Archibald Craven koji živi u velikoj i usamljenoj kući na vrištini, u kraju koji je djevojčici na prvi pogled odbojan, ružan i neprihvatljiv. Smještaju je u jednu od brojnih soba u velikoj kući i dodjeljuju joj gospođu Madlock da se brine o njezinoj ishrani i zdravlju. O tetku Archibaldu saznaje da je povučena osoba i da ne voli ljude, osobito nakon što je izgubio voljenu ženu. Zato ga neće još dugo upoznati, sve dok se u njoj samoj ne počnu događati promjene koje će zahvatiti i njezinu okolinu. Ipak, Mary ima sreće. Upoznaje Marthu, djevojku s jorkširskim naglaskom koja radi u kući kao sluškinja i jednom dnevno ima priliku razgovarati s njom. Martha je otvorena u razgovoru s Mary i potiče je da se osamostali, uspoređujući je sa svojim malodobnim sestrama i njihovim sposobnostima. Martha u priču uvodi lik svoje mudre i plemenite majke, Susan Sowerby, prenosi joj njihove obiteljske razgovore i atmosferu kuće u kojoj živi njihova mnogobrojna seljačka obitelj. Mučaljivoj djevojčici posebno će se svidjeti priča o Dickonu, Marthinom bratu, snažnom i zdravom dječaku koji boravi u vrištini više nego kod kuće i prijateljuje sa životinjama kao sa sebi ravnima. Njezine prve igre su samotne ali polako prerastaju u pravo istraživanje okoline u kojem će početi otkrivati svoju unutrašnju snagu. Presudan će biti susret sa starim vrtlarom, Benom Weatherstaffom, vrlo povučenom i mrzovoljnom osobom koja komunicira jedino s crvendaćem, ljupkom ptičicom koja živi u vrtu i povremeno mu pravi društvo. Promatrajući Bena kako razgovara s crvendaćem, Mary uči razumijevati druga bića i njihove potrebe. Postupno jača i sve više vremena provodi vani, zbog čega joj raste apetit i želja za novim aktivnostima. Martha joj donosi uže za preskakanje koje joj šalje gospođa Susan. Mary ustrajno vježba i jača mišiće. Naravno, Martha joj neprestano prenosi nove vijesti iz svoje kuće, govoreći joj o tome kako je pojedino dijete nešto dobro napravilo, hraneći je pričama o Dickonu i njegovim podvizima. Mary postupno počinje osjećati neodoljivu želju da upozna tog dječaka, što će joj se uskoro i ostvariti. To će dogoditi tek nakon što otkrije da je u toj velikoj kući brižljivo čuvano, poput neke neugodne tajne, jedno drugo dijete koje će ona slučajno otkriti. Tako Mary upoznaje sina Archibalda Cravena, svog prvog rođaka, koji živi u strahu da mu ne izraste grba. To dijete neprestano leži u svojoj sobi, potpuno izolirano od svijeta, i hrani se strahom od svoje moguće bolesti. Colin, kako se zove dječak, nije bolestan, već jednostavno razdražljiv i histeričan dječak koji se boji samoga sebe. Od smrti njegove majke otac ga jedva posjećuje, iako o njemu vodi brigu preko svojih slugu- dječaku je osigurana najbolja medicinska skrb. Kad se dvoje djece upoznaju, snažno će utjecati jedno na drugo. Mary će dobiti priliku da ojača svoje već potaknute snage u razvoju, a Colin priliku da se ohrabri, poveže s drugima i sa samim sobom. Kad se u priču umiješa i Dickon, njih troje postaju neobično društvo koje će potaknuti pozitivne promjene u svojoj okolini, čak i u emotivno udaljenom Archibaldu Cravenu. Naime, zajedno će se početi brinuti o tajnom vrtu, jedinom u kojeg im nije dopušten pristup. Bio je to omiljeni vrt Colinove pokojne majke, u kojem su cvjetale njezine omiljene ruže, ali i kobno mjesto jer je upravo u njemu poginula - na nju se obrušila slomljena grana i oduzela joj život. Nakon tog nesretnog događaja Archibald zabranjuje vrtlarima da se o njezinom vrtu brinu, mrzi ga iz dna duše, prepušta ga zaboravu osvećujući mu se za gubitak jedine osobe koja ju je volio. Mary će ipak u svojim lutanjima otkriti ulaz u tajni vrt i početi se brinuti o njemu. U tome će joj se pridružiti oba dječaka, nešto kasnije i stari Ben Weatherstaff, pa će vrt iz neuglednog, zapuštenog i opasnog mjesta prerasti u isti onaj raskošni vrt koji je nekada bio, za života Colinove majke… 

                                                                                                                 Kraj prvog dijela prikaza knjige

Nema komentara:

Objavi komentar