ponedjeljak, 3. ožujka 2014.

Tajni vrt kao metafora unutrašnjeg prostora

Metafora tajnog vrta  


Kad je Mary otkrila tajni vrt u koji je nakon smrti gospodarice kuće bilo zabranjeno ući, bila je zadivljena njegovom ljepotom iako je vrt bio zapušten. Vidjeli su se tragovi nekadašnje ljepote i ona je jasno mogla zamisliti kako će vrt izgledati kad u njega uloži svoje skromno znanje, ljubav i dosta vremena. Za tako veliki i zahtjevan pothvat trebala je pomoćnike kako bi zemlja bila do proljeća spremna roditi raznobojne cvjetove i zablistati nekadašnjim sjajem. Tajna je zahtijevala povjerenje.

Jedina osoba kojoj se mogla s punim povjerenjem obratiti bilo je Dickon jer je on već dokazao da zna čuvati tajne - njegovo poznavanje biljaka i životinja bilo je puno empatije i ljubavi. Za njega je bila sigurna da nikad neće iznevjeriti druga bića. Dickon je tako postao prvi povjerenik ideje o obnavljanju tajnog vrta. Mary je također željela pomoći Colinu ojačati pa je razmišljala o tome može li mu povjeriti tajnu. Colin nije bio osoba kojoj se moglo vjerovati jer je bio previše usmjeren na sebe i zadovoljavanje svojih potreba koje je naučio stavljati ispred svega ostaloga. Kako bi se uvjerila da ga može odvesti do mjesta tajne, Mary je u njihove razgovore počela uvoditi priču o tajnom vrtu. Pripovijedala mu je o djevojčici koja je igrom slučaja pronašla zabranjeni prostor, o slavuju koji ju je doveo do tajnog ulaza prekrivenog bršljanom, o dječaku koji zna jezik životinja i biljaka. Colin je, slušajući priču, imao priliku postavljati pitanja, promišljati njihove postupke, iskazati svoje mišljenje i osjećaje. Silno ga je zanimao svaki detalj i sanjario je o ulasku u tajni vrt. Poistovjetio se s junacima priče i krenuo s njima u maštovitu avanturu. Iz dana u dan pokazivao je sve više interesa za priču tako da je Mary odlučila povjeriti mu tajnu, i to u trenutku kad je Čolinu motivacija za slušanje priče dosegla vrhunac - bio je spreman nešto učiniti, pokazivao je želju da se pokrene. Priča ga je pripremila za akciju. Unutarnji pokret izazvao je vanjski. 

Colin je toliko žudio biti dio priče da je zaboravio na samoga sebe, povezao se s nečim izvanjskim, u duhu je postao dio cjeline, prihvatio je vrijednosti koje je nosila priča. Tek tada je bio spreman prihvatiti tajnu. Mary ga je još nekoliko puta iskušala prije nego što ga je odvela u vrt. Zatražila je od njega da se obveže da nikome neće odati tajnu. Colin je prihvatio obvezu i sam je smislio način kako da neprimjećeno izađe iz kuće. Bio je to njegov prvi izlazak vani nakon dugo vremena. Od tog trenutka boravio je u vrtu duže nego u svom bolesničkom krevetu. Polako se odvajao od prostora u kojem je njegovao svoj strah i histeriju. Ljubav prema vrtu zamijenila je njegovu sebičnost predanošću nečemu što je pred njegovim očima raslo, razvijalo se i bujalo. Mirisi, boje, dodiri i okusi postupno su u njemu izazivali potrebu da se pokrene i da svoje nemoćne udove ojača kako bi aktivno sudjelovao u njegovanju biljaka.

Kad je stari vrtlar Ben Weatherstaff provirio preko ograde i otkrio da se djeca nalaze u zabranjenom vrtu, Colin je u želji da obrani prijatelje ustao i prohodao. Njegovih prvih nekoliko koraka, nakon koji je brzo izgubio snagu, bili su početak kraja nekadašnjeg načina života i Colin se sve većom brzinom razvijao u zdravog dječaka. Osjetio je svoju snagu i poželio je živjeti punim životom. Poželio je živjeti - zauvijek! Njegova promjena snažno će utjecati na melankoličnog i depresivnog Archibalda Cravena. Tajni vrt povezao je oca i sina, ponovno uspostavio privremeno prekinute veze i stvorio zajednicu na mjestu na kojem su mnogi živjeli kao usamljeni pojedinci. Tajni vrt svemu je dao smisao. 

Iz ovog kratkog uvida u postupnost razvijanja metafore tajnog vrta vidljivo je da je važno pratiti nekoliko elemenata bez kojih slika ne bi bila potpuna. Izdvajam te elemente kako bi o njima mogli voditi računa kad dođemo do metafore i upustimo se u tumačenje.

  • Smisao se otkriva kroz rad i zajedništvo
  • Empatija se uči aktivno, kroz povezivanje s drugim i ulaganje napora u rast i razvoj 
  • Empatija je povezana s odgovornošću: ne možemo naučiti vrijednost drugih živih bića ako ne brinemo o njima i njihovim potrebama
  • Povjerenje je tajna povezivanja
  • Čuvanje tajne je inicijacija u zajedništvo
  • Iznevjereno povjerenje znači propast za pojedinca i zajednicu - to je prekid rasta i razvoja
  • Priče nam daju priliku da iskušamo svoje misli i osjećaje, preispitamo reakcije i odvagnemo posljedice svojih postupaka i prije nego što se susretnemo sa stvarnošću
  • Priče je važno dijeliti i razgovarati o njima jer je to prvo iskustvo dijeljenja različitih perspektiva o situacijama koje nam nisu poznate (ili su poznate i proživljene ali ih nismo razumjeli)
  • Priče s kojima se možemo poistovjetiti revitaliziraju, jačaju unutarnje snage i potiču na akciju
  • Dobro odabrana metafora ključ je uspješne komunikacije kroz priču, donosi dobrobit pripovjedaču i slušatelju
  • Metafora potječe dugotrajan prirodan proces unutarnjeg razvoja koji se mora njegovati baš kao što su djeca njegovala tajni vrt

Tajni vrt - metafora odnosa i unutarnjeg prostora


Kad uzgajaš ružu mladiću
Čičku tu nema mjesta.  

Najpoznatiji vrt u književnosti zapadnoga svijeta svakako je onaj kojeg danas češće nazivamo izgubljenim rajem. O njemu nikad ne govorimo kao o tajnom vrtu iako predstavlja najveći čovjekov misterij. Zemaljski raj odgovara na pitanje našeg postanka i, još važnije, na pitanje prvog odnosa s drugim čovjekom i s Bogom. Ako ga usporedimo s tajnim vrtom iz priče Francis Hodgson Burnett možemo reći da je nekoliko elemenata drugačije postavljeno: prije svega, čovjek se nije morao obvezati prije nego što je dobio propusnicu za rajski vrt. Ušao je u njega bez svijesti o važnosti danog mu povjerenja. Nije se morao truditi dokazati kako je dostojan da bude prihvaćen kao dio cjeline. Upravo zato nije mu trebalo puno da ga iznevjeri. Izdaja je značila kraj prihvaćanja i čovjek je bio izgnan a da prije toga nije osjetio teret odgovornosti. Izgon je bio fatalan - povratak nije moguć i tako je prekinuto stanje bezuvjetne ljubavi koju ne treba zasluživati. Za sve što dalje čini bit će odgovoran sam i trebat će se dobro namučiti kako bi se održavao u ravnoteži sa svijetom. Ostaje mu samo sjećanje na savršeni mir i blaženstvo koje ničim nije zaslužio i napor kao podsjetnik da sve vrijedne stvari imaju svoju cijenu. Na toj pouci, točnije na prisjećanju na šok koji je doživio kad je shvatio kakve posljedice ima izdaja, temelji se kršćanska mistika iskupljenja i strahopoštovanja prema Bogu kao izvoru života. Jedan je čovjek proglašen krivcem za takvo stanje iako nije znao za sve moguće posljedice. Bila je to Eva koja je, povučena zavodljivom ponudom, poslušala zmiju i pojela jabuku sa stabla spoznaje. Zabrana sama po sebi nema odgojnu funkciju ako nam nisu jasne posljedice. Adam i Eva zapravo su žrtve bezuvjetne ljubavi jer ih ona nije podučila nego opasno iskušavala. Čovjek ne može voljeti bezuvjetno kao Bog jer ni sam po svojoj ograničenosti nije bezuvjetan. Za sve što želimo i volimo moramo se najprije obvezati i snositi posljedice svoje obvezanosti. To je mjera ljudskih mogućnosti u bezgraničnom prostoru koji nazivamo mističnom ljubavi između čovjeka i Boga.

Priča Francis Hodgon Burnett ima puno ljudskije dimenzije jer odslikava pravo stanje odnosa u kakve stupa čovjek kad želi nečemu pripadati. Naglašava prije svega odgovornost i obvezu, povjerenje i svijest o posljedicama nakon moguće izdaje. I, više od svega, važno je da naglašava da se ta odgovornost može steći u najranijim godinama života. Dijete ne može postati odrasla osoba ako nije na sebe preuzelo odgovornost za vlastite odabire i postupke. Preuzimanje odgovornosti znači aktivnu brigu da se potvrdi stanje stvari kakvo smo odabrali - u ovom slučaju, briga za vrt za djecu je značila potvrdu da zaista slijede vrijednosti društva kojeg su odabrali. Te su vrijednosti bile srećom konstruktivne i značile su dobro za cijelu zajednicu i za svakog pojedinca.

Posebno je važno da ovdje inicijativa za promjenu dolazi od djeteta. Odrasli potpomažu, savjetuju, daju prilike. Ali dijete samo gradi svoju priču, otkriva svoje snage u susretu s drugim djetetom koje mu je po uzrastu slično. Djeca ne trebaju odrasle da ih na svakom koraku prate. Mary je bila uplašena mogućnošću da uz nju uvijek bude neka odrasla osoba. Za razliku od odraslih koji su svima oko sebe upostavljali dijagnoze na temelju činjenica iz prošlosti, djeca su spontano uskočila u igru istraživanja i prihvatila eksperimente, kao i mogućnost promjene radujući se svakom novom danu. Mary nikad nije žalila Colina, tražila je od njega da se mijenja. Dickon nikad nije promatrao Mary kao žalosno dijete niti se bavio njezinom prošlošću. Važno je spomenuti da je najutjecajnija odrasla osoba u ovoj priči majka služavke Marthe, gospođa Susan Sowerby, koju ni Mary ni Dickon nisu vidjeli do samog kraja, dok nisu potpuno razvili svoje unutarnje snage. Susan je djelovala kao lik iz Marthine priče, figura majke koja ne bdije stalno nad svojim djetetom iako brine o njemu. Susan je usmjeravala iz daljine dajući djeci povjerenje. Iako nije bila fizički prisutna izvršila je presudan utjecaj na Mary koja je u njoj vidjela uzor i prihvaćala je kao mudru i razumnu odraslu osobu. Djelovala je i preko svog sina Dickona kojeg je odgojila da bude odgovoran i samostalan. Tako je Dickon izrastao u osobu koja ulijeva povjerenje - vrijednost koju je njegovala majka zaživila je u dječaku i prirodno se razvila u drugim ljudima.

Tajni vrt u svima je nama. Za one najskrovitije snage koje nas u životu određuju trebamo druge ljude. Trebamo prije svega odnos pun povjerenja, svoju i tuđu odgovornost i obvezujuću riječ. Trebamo zajednički cilj za koji je vrijedno uložiti snagu i vrijeme. Trebamo inicijaciju i plan koji ćemo slijediti. Da bi nešto u nama raslo trebamo se radovati svakom trenutku koji provedemo uz najveću tajnu koju nosimo u sebi. Tajni vrt područje je rada, ustrajnog i predanog, u kojem ono čemu smo posvećeni postaje važnije od slike koju vide drugi. Upravo zato on raste samo onda kad se radujemo promjeni koju u sebi stvaramo. Tada strahove zamjenjuje ljubav, tuđa radost postaje jednako važna kao naša - upotpunjuje se smisao postojanja.

                                                                                    Tekst napisala: Ivana Bašić

                                                                                         Kraj drugog dijela prikaza knjige 

Nema komentara:

Objavi komentar