petak, 10. svibnja 2019.

Prikaz knjige: Što je smisao nastave književnosti? - Četvrti dio: DRŽAVNA MATURA


Ivana Bašić: „Što je smisao nastave književnosti? – knjiga koja traži sugovornika“, 
Balans centar za logopedagogiju i biblioterapiju, Zagreb, 2019.

DRŽAVNA MATURA

Četvrti dio knjige “Što je smisao nastave književnosti?” počinje prikazom pripremnih godina za uvođenje državne mature u srednje škole. Autorica knjige u to je vrijeme, u periodu od travnja do lipnja 2005. godine, radila u jednoj gimnaziji te je opisala svoja razmišljanja, ali i iskustva vezana uz same početke novog načina propitivanja čitateljskih kompetencija u hrvatskim školama.

Prateći taj proces od 2005. godine do danas, bilježila je svoja zapažanja i uočavale neke zakonitosti te smjelo zaključuje kako je “državna matura nanijela štetu nastavi književnosti u srednjim školama jer je ona sada velikim dijelom usmjerena tom funkcionalnom cilju o kojem ovisi status škole, nastavnika i učenika. Velikim je dijelom ukinuta autonomija nastavnika koji je sve manje kreator nastavnog procesa.” Bašić je u svojoj dugogodišnjoj praksi na pripremama za državnu maturu zamijetila kako dobrim dijelom i učenici misle da nastava književnosti postoji zbog državne mature. To je, naravno, paradoks, “jer je ono, što je trebalo biti sredstvo za postizanje dobre nastave, kako je deklarativno predviđeno, postalo cilj nastave.”

Iako nije pristalica plakanja za prošlim vremenima, Bašić se pita zašto se nekih tradicija, koje imaju svoju kvalitetu i nisu kratkoga vijeka, odričemo olako. Tu misli prvenstveno na nekadašnju državnu maturu koja je, po njenom mišljenju, bila ritual u kojem su se pokazivale mnoge vrijedne značajke pedagoškog odnosa godinama suptilno stvaranog u učionici.

Današnja državna matura sterilna je i otuđena, misli autorica knjige te na zanimljiv način oslikava tu situaciju onima kojima je manje poznata ili nepoznata. ”Sjedimo tako sa svojim učenicima, s kojima smo proveli godine zajedništva, izgovaramo automatizirane rečenice određene protokolom. U prostoriji  u kojoj se piše državna matura mrtva je tišina. Naši su učenici posvećeni tekstu koji se nalazi pred njima. Njihove osobne stvari odložene su u za to predviđen prostor, kao što je običaj na graničnim prijelazima. Boce s vodom gole su jer su s njih skinuli naljepnice. Stvorena je sterilna situacija u kojoj su svi jednaki.” Ono što je kao profesoricu zaista brine je činjenica da su učenici, unatoč kampanjama o poticanju čitanja, iz godine u godinu sve manje motivirani za čitanje. Kao posljedica prebrzih i nekritički utemeljenih promjena, u koje su vrlo malo bili uključeni profesori književnosti i jezika, nastala je logična posljedica – izokrenuta perspektiva u kojoj su sredstvo i cilj zamijenili mjesta.

Što se zaista promijenilo u odnosu na nekadašnju maturu? Je li pozitivan odnos prema hrvatskom jeziku i književnosti ojačao zbog drugačijeg ispitivanja kompetencija? Jesmo li zaista svi jednaki pred državnom maturom? Tko su ljudi koji odlučuju od kanonu propisanih djela i zašto taj izbor nije javno objašnjen? Previše onoga što bi trebalo biti objašnjeno podrazumijeva se, a “naš odabir i smisao koji pridajemo pojedinim djelima nemaju ni približno onu snagu kakvu ima odabir nepoznatog odlučivača koji stoji iza popisa lektira za državnu maturu.”

Jesmo li dosljedni i usklađeni, postavlja ključno pitanje Bašić, smatrajući ga najvažnijim korakom u propitivanju smisla državne mature.

Kraj četvrtog dijela prikaza knjige “Što je smisao nastave književnosti?”

Nema komentara:

Objavi komentar